Zimska biciklistička odjeća

Odabir biciklističke odjeće za treniranje u skladu s temperaturama

Nakon hladnih zimskih dana te s prvim tragovima lijepog vremena, a možda i prije, svaki biciklista poželjet će svoj bicikl i sebe izvesti na cestu ili u prirodu na vožnju. Kako se  zima se još nije oprostila od nas pa tako temperature jedva da prelaze minimum od otprilike 3 stupnjeva celzijusa što je granica ispod koje višesatna vožnja bicikla više šteti nego doprinosi zdravlju i kondiciji. Razlog prvenstveno leži u činjenici da veliki dio energije koje ljudsko tijelo proizvodi pri vožnji bicikla pri spomenutim temperaturama troši se na zagrijavanje istoga. Tijelu dodatno otežava posao zagrijavanja vožnja na biciklu pri čemu nas hladan zrak koji struji oko nas u vožnji dodatno hladi.

Ovdje dolazimo do najvažnije činjenice koja je na putu da postane izreka a to je nema lošeg vremena, samo loše odjeće.

Pokazalo se da rastom razvoja biciklističke opreme danas imamo na raspolaganju široku paletu proizvoda koji to mogu omogućiti. Jedno od glavnih savjeta za ovaj dio je birati što kvalitetnije što ponekad može biti skuplje ali je u pravilu omjer cijene i kvalitete dobro pogođen.

Tako da se isplati malo više uložiti u zimsku odjeću što zbog očuvanja tjelesne temperature i zdravlja što zbog činjenice da su ti materijali dugotrajni pa će tako dobar zimski komplet trajati godinama i godinama. Jedino na što nisu otporni to oštećenja uzrokovana prirodnim silama ili padovima za koje se svi nadamo da neće biti al su nam sastavni dio bavljenja biciklizmom pa se ponekad dese.

Nećemo sad o padovima taj dio ostavljamo za posebnu temu kad ćemo malo dublje pojasniti što i kako se dešavaju te kako ih spriječiti.

Da bi ipak pomirili naoko nepomirljivo, odnosno da nam pri niskim temperaturama bude relativno toplo i ugodno na biciklu potrebno je slijediti nekoliko savjeta pri odijevanju.

Tijelo bicikliste s obzirom na proizvodnju topline možemo generalno podijeliti na dvije zone. Jednu koja proizvodi toplinu a to je trup i noge te one dijelove tijela koji su manje ili više pasivni i koji se manje griju kao što su šake, stopala i glava. Svaki od tih dijelova tijela zahtjeva drugačiji pristup prilikom zaštite od hladnoće.

Pri niskim temperaturama vrijedi staro testirano pravilo da je uvijek bolje imati više tanjih slojeva nego jedan ili dva debela. No unatoč toj staroj biciklističkoj mudrosti razvoj novih materijala koji se upotrebljavaju smanjuju potrebu za upotrebom velikog broja slojeva odjeće (3 ili 4) te osporavaju spomenutu mudrost.

Za potrebe ovog članka mi ćemo opisati sve slojeve odjeće koji jedan biciklista može navući na sebe kako ne bi ste ostali neupoznati s bilo kojim od njih. A kad smo već kod slojeva pogledajmo koji sve uopće postoje.

Počnimo s gornjim dijelom tijela, odnosno prsima, leđima, trbuhom i rukama. Ako će vožnje biti intenzivne ovi dijelovi tijela će se prije ili kasnije oznojiti (recimo na nekom usponu). Važno je da na hladnoći taj znoj što je prije moguće odstranimo s tijela. Za tu namjenu služe nam tzv. base layeri ili, reli bi po naški, donji veš. Pri tome mislimo na nešto što bi mogli nazvati potkošulja s dugim ili kratkim rukavima. Iako vuneni ili pamučni materijali relativno dobro griju tijelo moderni sintetički materijali imaju svojstvo da puno bolje dišu odnosno da uz pomoć lukavo dizajniranih perforacija odstranjuju znoj s tijela i predaju ga sljedećem sloju. Što je manje znoja na tijelu manje ćemo se pothlađivati jednom kad se počnemo spuštati s brda na koje smo se penjali negdje na sredini ovog odlomka.

Nakon ovog osnovnog sloja koji dolazi na golu kožu slijedi još jedan sloj osnovnog sloja s dugim rukavima ako ste baš nakanili izaći van na biciklu a da su stupnjevi u deficitu (ispod nule). On je neznatno deblji ali i dalje posjeduje svojstvo odstranjivanja znoja na sljedeći sloj.

Sljedeći sloj koji slijedi u slučaj niskih temperatura je gornji tremo dres koji je dosta deblji i topliji od običnog gornjeg ljetnog dresa kratkih rukava. Iako deblji materijali koji se koriste pri njegovoj izradi još uvijek omogućuju „disanje“, odnosno odvođenje znoja i topline.

Kao zadnji sloj koji nam štiti gornji dio tijela od hladnoće svakako treba uzeti biciklističku jaknu koja s prednje strane ima vjetronepropusan materijal poznatiji kao windstoper. Takva jakna je kao i termodres izrađena je od nešto debljeg i toplijeg materijala te dok na prednjem dijelu ima već spomenuti widstoper materijal. Njezina leđa su od nešto prozračnijeg materijala što omogućuje bolju odvodnju znoja i topline odnosno „disanje“. Na ovaj način smo gornji dio našeg tijela zaštili prilikom vožnji po temperaturama oko ili malo iznad nule.

S porastom temperature će se smanjivati slojevi s time da prvi base layer ostaje u upotrjebi sve dok temperature ne prijeđu 25 stupnjeva. Uglavnom slojeve skidamo od ovih vanjskih prema unutrašnjim s time da dres obični ili termo uvijek nosimo. Važno pravilo vezano uz odjevne predmete koji štite gornji dio tijela je da je uvijek bolje imati sloj više nego sloj manje. Iako je najbolje imati točan broj slojeva.

Ono što u stvari želimo reći je da je uvijek bolje da vam je malo toplije nego da vam je hladno. Ako vam je vruće uvijek možete svući jedan sloj odjeće i svezati ka oko struka ili spremiti u džep na dresu. Priznati će te da će te biti u puno nepovoljnijem položaju ako imate jedan sloj odjeće premalo a hladno vam je.

Noge na biciklu su uvijek ili gotovo uvijek u pokretu te proizvode energiju i toplinu pa ih je nešto lakše održavati toplima. Tu isključujemo stopala kojima ćemo se posvetiti nešto kasnije kada ćemo govoriti ekstremitetima. Ovisno o temperaturama noge štitimo s debljim donjim termo dresom ili biciklističkim dugim gaćama. One mogu također imati i winstoper materijal s prednje strane ako se vozimo po temperaturama oko ili ispod ništice. Za one koji vole ex treme preporuka je dupli donji dres ili biciklističke gače.

Za temperature koje smo nazvali adekvatnima za višesatnu biciklističku vožnju, dakle iznad 5 stupnjeva celzija bit će dovoljan dugi donji termodres. S porastom temperature iznad 12 ili 13 stupnjeva dobro će nas štititi i običan donji dugi dres a iznad 15 stupnjeva mogu se koristiti i kratke biciklističke gače sa zaštitama za koljena ili noge tzv. nogavicama ili navlakama za koljena. Ovdje su temperature dane okvirno jer svako od nas ima drugačiju percepciju hladnog ili toplog a i osjet temperature ovisi od niza faktora od kojih su vlaga i vjetar samo neki. Prilikom zaštite nogu od hladnoće poseban naglasak bi stavili na koljena koja su slaba karika u ovom lancu pa ih uvijek dobro zaštitite od vjetra i niskih temperatura već spomenutim navlakama.

Šake i stopala zajedno s glavom predstavljaju ekstremitete ljudskog tijela ne samo po lokaciji na kojima se nalaze već, u našem slučaju, i po načinu kako se griju odnosno hlade na biciklu.

Počnimo sa stopalima. Naoko stopala ne bismo stavili u dio tijela za koji nam bi moglo biti hladno s obzirom dokle god okrećemo pedale i stopalo se naoko kreće te nam po nekoj logici ne bi trebalo biti hladno za njih. No svi oni koji su vozili dulje po zimi znaju da su upravo prsti na nozi oni koji prvi počinju zepsti. Istina je da je prvi sloj odnosno čarapa ta koja grije nogu ali vanjska zaštita, ona koja ide preko šprinterice je još važnija.

Biciklistička čarapa namijenjena zimi mora biti deblja nego ona ljetna no mjesta u šprinterici ima za jednu deblju čarapu a ponekad ni za to. Osim toga nije preporučljivo na nogu navući dva para debljih čarape i jedva ih ugurati u šprinterice jer će to smanjiti cirkulaciju krvi u stopalu i povećati osjećaj hladnoće. Cestovne a i većina MTB šprinterica rađene su lijepo vrijeme te posjeduju mnoge otvore pomoću kojih naše stopalo diše što nam za hladnog vremena odmaže da stopala održimo koliko-toliko odleđenima ako već ne toplima. Neki proizvođači izrađuju šprinterice koje su dizajnirane za zimsko vrijeme pa će oni najzagriženiji biciklistima problem hladnih nogu riješiti kupovinom jednog para istih. Svima ostalima toplo preporučamo navlake za šprinterice. Ima ih raznih debljina i materijala od onih sasvim tankih namijenjenih poboljšanju aerodinamike, preko normalnih za hladnije vrijeme, onih od windstop materijala pa do neoprenskih za kišno vrijeme. U većini slučajeva normalna zimska ne sasvim tanka navlaka za šprinterice bit će dovoljna. Za slučaj nižih temperatura od onih predviđenih za upotrjebu normalne zimske navlake može se preko šprinterice a ispod navlake navući čarapa ili još jedna navlaka za šprinterice što će dodatno štiti noge od hladnoće.

Postoje razni savjeti od umatanju prstiju u aluminjsku foliju do navlačenja najlonskih vrećica preko šprinterica koji mogu proći kao kratkoročna pomoć u nevolji ali nikako ne i kao rješenje s kojim će te pedalirajući dočekati pravo proljetno vrijeme i kratke rukave na biciklu. Ulaganje u par ili dva pravih navlaka za šprinterice je nešto što će vam se isplatiti s kamatama u vidu toplih nogu. Naša topla preporuka ne štedite na ovom odjevnom predmetu. Ako nas niste poslušali i kupili navlake ili je toliko hladno da su vam se prsti na nogama lagano smrznuli lijek je da siđete s bicikla i malo protrčite (koliko vam to šprinterice dozvoljavaju). To će vam vratiti cirkulaciju smrznute prste i donekle ih otopiti. A možda i spasiti od amputacije istih ako ste skloni pretjerivanju.

Drugi par ekstremiteta su šake koje su zbog relativne pasivnosti prilikom vožnje bicikla po zimi a i položaju u kojem se nalaze u odnosu na strujanje zraka dobrano izložene hladnoći. U nešto povoljnijem su položaju od nogu jer ih je za vrijeme vožnje na biciklu puno lakše zagrijati odnosno razgibati. No da ne bi zaštita od hladnoće se svela na razgibavanju prstiju iste štitimo od hladnoće i vjetra rukavicama. Nije da smo vam prethodnom tvrdnjom htjeli otkriti toplu vodu no rukavica ima raznih vrsta a ovo je bio uvod u njih. Počnimo s onim ljetnima bez prstiju, preko tankih s prstima, debljih zimskih sve do neoprenskih za kišu. Kratke biciklističke rukavice bez prstiju nikako nisu prikladne za temperature između nule i naših već nekoliko puta spomenutih 5 stupnjeva u plusu. Čak ni ako ispod njih imate vunene rukavice.

Za hladne uvjete na biciklu biciklističke rukavice moraju biti izrađene od materijala koji ne propušta vjetar s vanjske strane. S unutarnje strane, dakle na dlanu, one su tanje i površina im je napravljena iz materijala koji omogućuje bolje prianjanje na volan ili ručice kočnica ne bi li imali što bolji osjet u njima za kočenje i mijenjanje brzina kao i ostale radnje koje bi u suprotnom zahtijevale skidanje istih što je izuzetno nespretno, nepraktično a može biti i opasno. Zimske rukavice protežu se i preko ručnog zgloba odnosno zapešća te omogućuju da se jakana ili termo dres prevuku preko njih pa tako ne stavljaju ni jedan dio ruke neprekriven i izložen hladnoći. Par debljih i par nešto tanjih zimskih rukavica svakako bi trebao naći mjesto na polici s biciklističkom opremom svakog bicikliste koji ima nakanu voziti se na temperaturama oko ništice.

Na posljetku smo stigli do najdragocijenjenijeg organa na tijelu bicikliste – glave. Kako ljeti tako i zimi glavu na biciklu od mehaničkih udaraca UVIJEK štitimo kacigom koja uvijek mora biti na glavi kada smo na biciklu. No zimi to nije dovoljno iz više nego banalnog razloga jer nas kaciga ne štiti dovoljno od hladnoće. Postoje razne vrste biciklističkih kapa, debljih i tanjih koje su namijenjene nošenju na biciklu bez kacige koje ne bismo preporučili s obzirom na drugu rečenicu u ovom odlomku. No zato postoje na tržištu deblje ili tanje potkape koje se nose ispod kacige kao i navlake za kacige koje koju je prekrivaju te zatvaraju otvore za hlađenje tijekom toplog vremena. Potkapa ima raznih, tanjih za nešto toplije vrijeme kada ih je moguće zamijeniti i s tradicionalnim platnenim biciklističkim kapama do onih koje su deblje te s prednje strane čelo štite windstoper materijalom. Pri kupnji potkapa za hladnije vrijeme obratite pažnju na to da vam ista prekrije uši. Osim potkapa postoje i trake za uši kao i zaštitne maske koje prekrivaju nos i usta koje štite lice i usta. Korisne su na izrazito niskim temperaturama ali je vrlo teško spriječiti da ih dah ne navlaži odnosno da se poslije na minus temperaturama dijelovi oko usta i nosa ne smrznu.

Zadnji dio kojim štitimo glavu za vrijeme hladnog vremena nije odjevni predmet već više accessoire – biciklističke naočale. Iako ga mnogi doživljavaju kao ukrasni predmet i pridodaju mu prvenstveno vizualni značaj biciklističke naočale su puno više od toga. Njihova prvenstvena funkcija tijekom zime je da zaštite oko od strujanja hladnog zraka koje može izazvati upalu oka te ostaviti i trajne posljedice po isto kao i prašine i ili nešto većih cestica koje mogu doprijeti u oko bilo da ih je u zrak podiglo vozilo koje nas prolazi ili drugi bicikl. S toga biciklističke naočale bi prije svega trebale dobro štiti oko od vjetra te imati kvalitetna stakla (po mogućnosti koja se mogu mijenjati ovisno o vremenskim prilikama s obzirom na količinu svijetla) koja ne smiju izobličavati sliku niti imati dioptriju.

Želimo vam ugodan i topao boravak na biciklu.

PROČITAJTE JOŠ…