Sad već dosta iza nas drugo izdanje Gravel Ludbrega još uvijek budi lijepe uspomene i sjećanja. Prošlogodišnji nastup bio je u ulozi vozača metle.
Što znači onaj koji prati utrku sa začelja i vodi računa da svi sigurno dođu do cilja te da na neki način zatvori utrku. Moram priznati uloga metle je velika odgovornost i izazov.
Trebalo je bodriti i davati savjete svima koji su iza jer sama staza nije baš lagana sa svojih 76 kilometara i preko 1300m elevacije daje veliki izazov pogotovo ovako na početku sezone gdje većina nije stigla još uloviti pravu formu.
Srećom svi su došli sigurno do cilja prema svojim mogućnostima i muški su se borili bez predaje u svom ritmu što je za neke napravilo utrku dosta težom jer kad se vremenski gleda količina rada to je veliki zalogaj.
Prošle godine metla a ove na startu u borbi za pobjedu što ću probati malo detaljnije opisati a više o svemu će i video pokazati:
Kao i prošle godine prva duža utrka na koju se ukazala prilika za startanjem. Posljednji put posjetili smo Ludbreg na izdanju CX lige koje smo odradili po težim uvjetima kiši i blatu što je bilo izazovno ali i dosta kraće od Gravela Ludbreg. Za razliku od tih vremena na dan utrke imali smo savršeno vrijeme.
Sunčano s nešto malo vjetra i ugodnih 8 stupnjeva. Sve dok je sunca temperatura je zadovoljavajuće samo se trebamo ipak malo bolje više obući. Optimalno za ove temperature kratki dres s navlakama za ruke i koljena te prsluk kao regulacijski sloj kojeg otvaramo, zatvaramo prema potrebi.
Prije same utrke odradi se pranje i priprema bicikla te slaganje putne hrane, potrebnog alata, pumpa, zračnica. Klasika kao da se ide na trening samo u malo lakšem izdanju. Zbog predviđene dužine trajanja prije starta gleda se još nešto malo pojesti i popiti 0,3-0,5l izotoničnog napitka.
Taktika za nastup na utrci je bila varijanta ekipnog rada u društvu Sandya Kovačevića gdje smo usprkos različitim ekipama gledali raditi skupa. Naravno jedno je taktika i dogovor a drugo je kakva će biti konkurencija te tko će moći koga pratiti.
Utrka je krenula zatvorenim startom po cesti nakon toga kratka pauza taman za iskoristiti za obavljanje potreba wc-a.
Start i odmah u strmi hupser koji nije nitko previše napadao ali se grupa fino razvukla i već se napravila početna selekcije. Tu smo dobro preživjeli obojica i sve je išlo glatko do sljedećeg uspona na cca 13,5km gdje je žestokim napadom Tomas Katalenić doslovno razmontirao grupu.
Nekako sam ga jedva uspio ispratiti i kad smo došli na vrh primijetio da smo dosta odvojeni jer se iza nije nikoga vidjelo. Zbog taktičkog dogovora da si pomažemo Sandy i ja puštam Tomasa uz objašnjenje da ćemo ga probati uloviti po ravnome dijelu. Tako se i desilo malo je on naprijed popustio ritam mi smo ga spojili te se kao trojac nastavili kretati u živahnom ritmu radeći složno do sljedećeg uspona
koji nam je došao prije Kalnika na 35,5kilometru. Tamo Tomas ponavlja svoj napad koji ne pratimo već se držimo skupa i pokušavamo ga uloviti na tempo. Nije nam pomoglo što se odmah došao najveći uspon na Kalnik gdje se prednost povećala.
Ovdje kroz više tehnički spust kroz šumu i blato bolje snalazi Sandy i odlazi naprijed jer je to bio jedan od dva dijela staze gdje je mtb bicikl bio u velikoj prednosti.
Nakon toga povratak na široke makadame i trenutak za pravu gravel uživanciju. Spajam Sandya lovimo svoj ritma te ponovno uz suradnju pokušavamo zajedničkim radom spojiti Katalenića.
Male poteškoće u snazi skupa rješavamo te po izlasku na posljednji dio prema cilju koji se vozio više po cesti vidimo Tomasa ispred sebe na udaljenosti manjoj od grube procjene jedne minute. Pokušavamo davati još gasa koliko ide i sve izgleda da smanjujemo prednost.
Ulazimo u samu završnicu gdje se na drugom blatnom dijelu kroz polje Sandy probija naprijed, ponovno situacija bolja za mtb bicikl dolazi do izražaja. Ulazeći u posljednji kilometar uočavamo da je Katalenić promašio stazu te se mora vračati.
U tom potezu sva njegova prednost je nestala i jednim ubrzanjem odvajam se od Sandya lovim Katalenića ali ga ne ulazim u sprint s njim jer znamo da je pogriješio stazu te da je već prije dokazao da je u dobroj formi bolji od nas dvojice koji smo skupa radili te mu ne uskraćujemo mogućnost da zasluženo pobijedi i ponese doma glavnu nagradu količinu piva koliko je težak.
Tako na samome kraju smijeh i zadovoljstvo svih sudionika uz iskrene čestitke pobjedniku drugog izdanja Gravel Ludbrega Tomasu Kataleniću.
Vidimo se sigurno sljedeće godine i na trećem izdanju a do tad redovito trenirati, pravilno odmarati i podizati formu jer napredak dolazi iz kontinuiteta i rada koji mjerimo u satima, mjesecima, godinama.
